Prije 145 godina rođen je pedijatar Ernest Moro. Zahvaljujući njemu, obična supa od mrkve je spasila hiljade života, postalo je moguće dijagnostikovati cerebralnu paralizu, otkriti laktobacile, a kod nas je ovaj veliki čovjek ostao skoro anoniman.
Zastrašujuća je pomisao da je prije samo jednog vijeka prosječan ljudski životni vijek bio upola manji nego danas. To, naravno, ne znači da su naši preci živjeli 35 -40 godina, i umirali od starosti. Tada je postojala velika smrtnost dojenčadi. Nije bilo dovoljno da se dijete rodi, trebalo je to dijete othraniti. Prije 142 godine, rođen je čovjek koji je olakšao taj zadatak – pedijatar Ernest Moro.
On je rođen 1874. godine u Ljubljani, koja je tada bila dio Austougarske imperije. Ernest je studirao u Austriji, u Gracu. Godine 1899. godine doktorirao je medicinu u SAD i Velikoj Britaniji, a 1901 i 1902. godine radio je sa velikim Teodorom Ešerih, koji je otkrio bakteriju Ešerihiju koli. 1906. godine specijalizuje pedijatriju u Minhenu, a dvije godine kasnije postaje profesor, piše “Kurir“.
Upravo je 1908. godine otkrio najvažnije otkriće, što se moglo objasniti tek vijek kasnije. U tim godinama, mnogo djece je umiralo od dijareje. Moro je osmislio najjednostavniji lijek, zahvaljujući kojem je smrtnost djece smanjena na pola. To je bila obična supa od mrkve.
Recept:
Kilogram mrkve se očisti i isjecka, prelije sa litrom vode i začini sa 3 grama soli. Zatim se kuha dok se sve ne svede na zapreminu od 1 litra.
Tek 2002. godine, postalo je jasno da kiselinski oligosaharidi formirani u ovoj supi, koji ulaze u rastvor iz mrkve, sprečavaju bakterije da se vežu za crevnu sluznicu. Druga studija je pokazala da zahvaljujući tim svojstvima supa čak liječi i proliv izazvan bakterijama otpornim na antibiotike.
U principu, to je već dovoljno da se sjetimo Ernesta Moroa i da mu budemo zahvalni. Ali on je insistirao i na sterilizaciji flašica za bebe, kao i na hranjenje beba majčinim mlijekom zbog čega djeca postaju otpornija na mnoge bolesti (mnogo kasnije postalo je jasno da su djeca zaštićena majčinim antitijelima, za razliku od vještačkih koja ne štite uopšte).
On je izumio i “Moro mlijeko” za vještačko hranjenje beba. Otkrio je laktobacile sadržane u fermetiranim mliječnim proizvodima i pokazao njihovu prednost.
Ernest je otkrio i refleks koji je prisutan kod beba u prvim mjesecima života: ako se stvori oštar zvuk u blizini bebine glave, ona će prvo raširiti ruke, raširiti prste, a zatim spojiti ruke, stiskajući pesnice.
Ako ovaj refleks ne postoji, to je znak oštećenja ili depresije centralnog nervnog sistema.
Na primjer, Morov refleks ili njegov izostanak može ukazati i na cerebralnu paralizu.
Uprkos svim ovim otkrićim, Moro je živio skromno, nikad mu nije dodeljeno priznanje za gorepomenuto otkriće. Živio je do 74. godine, baveći se pedijatrijom u privatnoj praksi.
