O tome od čega zavisi dužina ljudskog života, ima dosta neslaganja. Mnogi ljudi misle da je sve u genetici (posljednje studije o Amišima u SAD pokazuju da je ovo tačno, jer oni posjeduju gene koji čine da žive jednu do dvije decenije duže od ostalih). Drugi čvrsto vjeruju da je sve u ishrani i načinu života.
Mnogi ljudi će reći da pušenje ili preterana upotreba alkohola skraćuje život, a dobra ishrana ga produžava i ovo je naravno generalno tačno.
Ali, jedna velika analiza iz 2010. daje neočekivan odgovor na ovo pitanje. Ona je uporedjivala različite faktore koji odredjuju dužinu života. Rezultati su iznenadjujući, najvažniji faktori nisu fizičke prirode.
Ljudska interakcija, pripadnost grupama i prihvaćenost je najvažniji factor dugog života. Dakle, Skandinavci ne žive dugo, samo zato jer jedu ribe Sjevernih mora, već zato što imaju uredjeno društvo u kome se pojedinac poštuje.
Imati prijatelje i porodicu je jedan od najvažnijih pokazatelja dužine života. Dokaz je ovo je sindrom slomljenog srca (o kome sam pisao ranije), kada gubitak voljene osobe dovodi do propadanja srčanog mišića i brze smrti osobe koja je doživjela gubitak).
Osobe koje su dugo u braku, često umiru brzo jedna za drugom.
U savremenom društvu, roditelji se često smještaju u staračke domove, gdje ih nedostatak emotivnih veza sa drugim ljudima ubija. Neophodni smo jedni drugima, ljudi su socijalna mreža, ne postojimo jedni bez drugih.
U tome je vjerovatno i ključ velikih uspjeha društvenih mreža. To je i razlog ozbiljnih stresova kod mladih ljudi (nedovoljno “lajkova” može biti razlog i samoubistva). Pisao sam ranije o studijama iz bivše Istične Njemačke, šta ljudima najviše nedostaje – zapanjujuće sletovi i radne akcije.
Iako je moja omiljena šala da oženjeni ne žive duže od neoženjenih (već im to tako djeluje), studija sa Lagone Medical Center iz Nju Jorka pokazuje da oženjeni (i udate žene) imaju 5% manju šansu za infarkt od neoženjenih.
Ali, loš brak ima negativan uticaj na kardiovaskularni sistem. Dakle, nije sam brak uzrok boljeg zdravlja, već sreća. Neoženjeni mogu imati odlične socijalne interakcije, dobre prijatelje, što redukuje stres i smanjuje negativan uticaj samoće.
Iako vas bračni drug izludjuje, rezultati studija su neumoljivi, oženjeni imaju redje mentalna oboljenja. Robin Simon, profesor sociologije sa Wake Forest University, ukazuje da je učestalost depresije u oženjenih i udatih znatno niža, kao i poremećaji zavisnosti.
Ali, brak ima jednu nezgodnu stranu, oženjeni su deblji od neoženjenih, za skoro 25%. Objašnjenje je u čuvenom opuštanju u braku (a ja bih rekao i boljim obrocima koje spremaju žene). Takodje, jesti u društvu je znatno prijatnije nego sam pred TV aparatom.
Kako god da pišem, uvijek se vraćam na prncip zadovoljstva i sreće. Mentalna snaga, radoznalost, dobar emotivni život su najvažnije karike u ljudskom životu. Uostalom, monasi koji meditiraju žive duže od vrhunskih spotista sa zdravim srcem. Nije tačno da je u zdravom tijelu zdrav duh, zdrav duh stvara zdravo tijelo.
Izvor: banenestorovic.blogspot.com/ordinacija
