“Nadam se da nije daleko trenutak kada će moći čovjek reći da se potpuno izliječio od raka.”
Profesor doktor Danica Grujičić, neurokirurg, načelnica Odjela za neuroonkologiju Kliničkog centra Srbije (KCS), za TV Hram govorila je o raku i njegovom liječenju:
“U medicini kada liječite ljude događaju se neshvatljivo pozitivne stvari i neshvatljivo negativne stvari. U djeliću sekunde se sve mijenja. Nekad učinite sve kako treba, a pacijent ne napreduje, njegov oporavak ne ide onim predviđenim tokom. Drugom prilikom niste zadovoljni kako ste odradili operaciju, nije to išlo dobro, ali dogodi se na kraju da je pacijent odlično. Kako ćete to objasniti?
Imate ljude s izuzetno teškim bolestima: sepse i čuda, a njihov oporavak dobro teče, dogodi se opet da dođu ljudi s običnim bolestima i ne možete ih spasiti. Ima slučajeva koje medicina jednostavno ne može objasniti.
Ne možemo kontrolirati sve što se događa ni u medicini ni u životu.
Mnogi ljudi povezuju razvoje malignih bolesti starenjem populacije, ali kako objasniti maligne bolesti kod djece? Nešto se dogodilo očito u našem genomu, od neke bolesti se mora bolovati, ali zašto nam treba toliko vremena da stanemo na put toj bolesti, ne znam! Ovakvu znanost nismo imali u 15 stoljeću pa je čovječanstvo preživljavalo. Jesu bila potrebna stoljeća da se dođe do antibiotika, ali sada kada je znanost u zamahu, opet se ne možemo izboriti s nekim bolestima.
Nadam se da nije daleko trenutak kada će moći čovjek reći da se potpuno izliječio od raka.
Koliko genetika može utjecati na razvoj raka?
Ima genetskih bolesti koje se nasljeđuju, ali na sreću većina nisu dominantne. Kada majka ima malignu endokrinoplaziju onda je veća vjerojatnost da će njena kćer imati problema sa štitnjačom, onda na vrijeme treba napraviti operaciju tj. preventivno odraditi operaciju.
Kod stvaranja malignih bolesti u kičmenoj moždini to je nasljedno. Roditelji mogu biti zdravi, a dijete imati tu bolest. Može doći do genetskog zaključavanja pa da bolest preskoči generaciju. Što je to što je pokrenulo tu genetsku grešku pa se dijete rodilo s bolešću mi to ne znamo. Ali tumori debelog crijeva, tumori pluća ili tumori dojke ne moraju biti nasljedni. Svi oni se pojavljuju u kasnijim životnim dobima iz nekog razloga.
Postoje određene predispozicije: žena koja nije rađala, žena koja je rano izgubila menstruaciju, itd. To su žene pod rizikom.
Ukoliko ljudi rade s azbestom, u nekoj prašini itd. doći će do razvoja karcinoma pluća. Od 100 posto oboljelih od karcinoma pluća, 99 posto su pušači. Činjenica je da je sve više žena oboljelih od karcinoma pluća. Prije su češće obolijevali muškarci, a sada žene tri puta više obolijevaju od karcinoma pluća od muškaraca.
Mi kada liječimo oboljele od tumora često imamo dojam da se ti tumori mijenjaju, da su živa biološka bića i da se prilagođavaju, postaju otporni na neku terapiju koja je do sada djelovala na njih.
Danas imamo situaciju da se metastaza primarnog tumora mijenja, ona može biti karakteristika primarnog tumora, ali u suštini se ne ponaša standardno.
Problem kod raka je što imate 100 različitih oblika raka. Rak pluća pa čak i njegova metastaza, izgledaju različito. Na mozgu može podsjećati na rak, ali se mijenja, prilagođava se sredini i zato se razlikuje.
Imunitet je dužan prepoznati malignu stanicu i ubiti je. Raznovrsnost tumora sprječava da se nađe lijek za izlječenje. Nadam se da će se u nekom trenutku to promijeniti i kada ćemo moći reći da se čovjek potpuno izliječio od raka.”
Svi mi imamo maligne stanice u sebi, ali imunitet je taj koji ih prepoznaje i uništava. Zato je najvažniji rad na ojačavanju imuniteta!”
Izvor: kurir
