Korijen je najljekovitiji dio biljke, dobar za varenje jer ima gorak ukus, koji sa eteričnim uljima stimuliše probavni sistem i podstiče apetit. Zanimljiva biljka anđelika (Angelica archangelica) prisutna je u narodnoj medicini dugo. Zbog aromatičnog ukusa korijena, odavno je poznata kao hrana, začin i lijek.
U vrtovima srednjovekovnih samostana uzgajana je kao jedna od glavnih ljekovitih biljaka, a prije svega kao sredstvo protiv kuge. Po legendi, djelotvornost u liječenju kuge koja je tada harala Evropom, otkrio je sveti Arhangel Mihailo, po kome je nazvana “arhangelika”. Zahvaljujući njenom korijenu, od “crne smrti” tada je spaseno mnoštvo ljudi, pa je postala “anđeoska”, a tek potom anđelika.
Znalo se i da smiruje duh i reguliše varenje, zbog čega je zauzimala posebno mjesto kod sveštenstva u izuzetno burnom srednjem vijeku.
Korijen je najljekovitiji dio biljke, dobar za varenje jer ima gorak ukus, koji sa eteričnim uljima stimuliše probavni sistem i podstiče apetit. Preporučuje se i za oporavak od anoreksije i malaksalosti. Koristi se i kod reume, bolesti jetre i žuči, kao i menstrualnih tegoba.
Anđelika je i djelotvoran ekspetorans, jer podstiče izlučivanje sluzi iz disajnih organa. Sadrži ulja koja djeluju protivupalno i suzbijaju infekcije, pa pomaže kod bronhitisa i upale pluća. S druge strane, jedinjenje osthol sprječava zgrušavanje krvi, zbog čega se preporučuje za liječenje tromboze.
Esencijalno ulje korijena anđelike sadrži rijetke sastojke, kao što su monoterpeni, felandreni, kumarine- arhangelicin, umbeliferon i bergapten. Kumarini biljku čine blagim sedativom i učvršćuju san, a smanjuju napetosti.
Čaj od listova biljke takođe je djelotvoran za želudac, čisti krv i bešiku, ublažava nadimanje, grčeve i šuljeve.
Pospješuje izlučivanje sokova za varenje, pa se hrana bolje prerađuje. Za povećanje apetita uzima se na prazan želudac, 15 minuta prije jela. Za poboljšavanje varenja, kada je želudac izuzetno osjetljiv, poslije jela.
Preparati anđelike ne uzimaju se za vrijeme trudnoće i dojenja, ne preporučuju dijabetičarima, kao ni za osobama koje u terapiji koriste antikoagulanse (protiv zgrušavanja krvi).
Duži boravak na suncu takođe nije preporučljiv za one koji koriste ovu biljku. Zbog sastojka fumarokumarina, ona je osjetljiva na svjetlost, pa može doći do pojave osipa nalik alergiji.
EKSTRAKT, TINKTURA, ETERIČNO ULJE
U terapeutske svrhe koristi se kao tečni ekstrakt, tinktura, eterično ulje ili osušeni korijen za čaj. Dnevno se uzima 1,5 do 3 g ekstrakta, a tinktura u dvije do tri doze od 20 kapi razblaženih u malo vode, neposredno prije ili poslije obroka.
Što se tiče eteričnog ulja, Njemci kao dobri poznavaoci narodne medicine, savjetuju da se dnevno dva-tri puta uzme tri ili najviše četiri kapi. Čaj se pravi od jedne kašike suhog korijena, koji se kuha deset minuta u 2 dl vode i pije dva puta dnevno, svježe napravljen, neposredno prije ili poslije obroka.
