Na društvenim mrežama muškarac koji kaže da radi u Štugartu, požalio se na pohlepnu familiju iz Srbije. Prenosimo vam njegov post koji je izazvao brojne komentare.
“Kako se izboriti sa pohlepnom rodbinom? Živim i radim u Štutgartu. Radim kao mašinski inženjer u poznatoj automobilskoj kompaniji, odlično zarađujem, a pored posla se bavim i dizajnom felni za sportske automobile. Finansijski odlično stojim i tu nastaju problemi. Otkako sam počeo dobro da zarađujem stalno imam probleme sa rodbinom. Nije mi problem pomoći nikome i volim pomagati, ali ovo prelazi svaku mjeru. Svaki mjesec kukaju kako im je teško, kako nemaju za račune, kako uvijek nedostaje novca. Međutim, kad sam prošle godine došao u Srbiju, čujem od ljudi da su išli tri puta na more ove godine i to sve top destinacije, a meni to nisu ni spomenuli”, napisao je on.
Mladi gastrabajter je zatim otkrio šta ga je još šokiralo, a što je saznao o dolasku u Srbiju:
“Kad god dođem, donesem svega, šaljem mjesečno novac i to ne siću, nego ozbiljne pare sa kojima se može fino živjeti u Srbiji. Njihovom djetetu sam kupio auto, platio vozački, ma sve. Kada god dođem, donesem mu od patika do trenerki, ma sve što poželi. Nerviraju me te priče, koje sam čuo da pričaju po ulici, kako ja nosim patike od 300 eura, a njihovom sinu sam kupio one od “samo 150 eura”, kako ja vozim skupa kola, a njihovom sinu kupio jeftinija. Alo bre, ljudi, pa ja zarađujem, budite zahvalni što išta pomažem. Kada sam tražio da mi pomognu oko školarine za master studije, tada su kao iz topa rekli “ne”, a znao sam da imaju. Razmišljam da prekinem svaki kontakt sa njima. Ako može neki savjet, mnogo bi mi značilo. Hvala unaprijed”.
Uslijedili su komentari:
– Daj meni pomozi brat, zadužbinu ću ti sazidati ručno. Pusti ti njih… Pomozi nekom ko će ti vječno biti zahvalan. Mene “golf 5″ ne bi žuljao. Patike na akciji 40 eura isto bombona”.
” Klincima reci da nema para dok ne pokazu indeks ili đačku knjižicu. Matorima traži da ti prepišu neku njivu ili deo imovine na konto uloženog novca. Neće ti se u životu više javiti”.
“Sa očeve strane pola familije je u Njemačkoj 30+ godina. Svi imaju top poslove, stambeno su obezbijeđeni i zarađuju vrhunski. Posljednji put sam dobio od njih poklon dok sam bio u osnovnoj skoli. Mislim da je bilo 10 ura. Sad sam “konj” od preko 30 godina. Da nekom od njih pošaljem poruku i tražim da mi pozajmi novac za račune, mislim da bi me pojeo blam. Iako znam da to nije ispravno, tako sam vaspitan. Pri upisu na osnovne studije u Srbiji sam morao da čekam godinu dana jer prve godine nisam upao na budžet, a moji nisu imali 120.000 za školarinu pa sam polagao ponovo ispit sljedeće godine. Nadam se da neću biti isti ako ikad u životu dođem do velikih para. Pomoći treba, ali sa mjerom i ako te neko ne iskorišćava”.
(BlicŽena)
