Kumin možete dodati raznim jelima od povrća i mahunarki, varivima, čorbama, namazima. Ukoliko koristite cijelo sjeme, prvo ga ispecite na teflonu da otpusti aromu. U Indiji se kumin, kao i ostali začini, prethodno proprži na pročišćenom puteru (gi). Kumin u prahu se pravi tako što se sjeme ispeče bez masnoće (na teflonu ili nekoj drugoj šerpi ili tiganju koji se ne lijepi) i nakon što se potpuno ohladi, samelje se.
Kim
Kim (Carum carvi, eng. Caraway) je biljka također iz porodice štitarki (Apiaceae) koja vodi porijeklo iz Zapadne Azije, Evrope i Sjeverne Afrike. Kao začin se koristi sjeme ove biljke koje je dugačko oko 2mm i ima pet bljeđih godova (mnogi ga greškom nazivaju sjemenom, ali je ipak u pitanju plod). Raste prirodno kao samonikla biljka, a i gaji se.
Kim se koristi još od davnina. Neki izvori navode da je korišten i u kamenom dobu jer je pronađen među prahistorijskim iskopinama u južnoj Evropi. Rimski vojnici jeli su hljeb sa kimom, Njemci su ga stavljali ispod kreveta svoje djece da ih zaštite od vještica, a nekada je korišten i u ljubavnim napicima da spriječi gubitak interesovanja voljene osebe. Prepisuju mu se mnoga ljekovita svojstva: pomaže kod nadimanja, gorušice, gubitka apetita i grčeva. Navodno potpomaže rad štitne žlijezde, koristi se za iskašljavanje, kontrolu mokrenja i ubija bakterije u organizmu. Žene ga koriste za regulisanje menstruacije, a dojiljama pomaže da oslobode mlijeko.
Ukusom podsjeća na anis i ima jak miris od esencijalnih ulja koja sadrži u sebi. Uglavnom se koristi kao začin za hljeb, pretežno raženi, ali i druga peciva. Dodaje se kao začin povrću, mahunarkama, žitaricama, salatama, ali i slatkim jelima. Od njega se pravi i liker. Koristi se u sredstvima za ispiranje usta, a od njega se pravi i tečnost kojom se trlja koža da se podstakne cirkulacija.
Korijen ove biljke može da se priprema na isti način kao i korijen peršuna i šargarepe koji također pripadaju porodici štitarki (Apiaceae)
Sadrzaj se nastavlja na sledecoj stranici ..
