Zakon o zabrani držanja koza donesen je u SR Hrvatskoj 1954. godine. U drugim se je Republikama Savezni zakon provodio mnogo ranije. U Makedoniji i Bosni i Hercegovini Uredbe o zabrani držanja koza donesene su 1948. godine, a na temelju Saveznog zakona.
Ti zakoni i uredbe doneseni su u teškom razdoblju za našu zemlju. Još se nisu zaliječile rane nanesene u ratu, živjelo se oskudno, hrana je bila racionirana — i u toj situaciji Savezna vlada donosi Zakon o zabrani držanja koza zahvaljujući u prvom redu dalekovidnosti predsjednika Tita.
U proteklom razdoblju promijenio se je izgled mnogih krajeva, u prvome redu goleti i krša. Makedonija, Hercegovina, dio Srbije i kras u Hrvatskoj dobrim su se dijelom ozelenjeli. Tamo gdje postoje pogodniji uvjeti u klimatskom i pedološkom pogledu, narasle su prave šume. Zahvaljujućišumskom pokrovu popravlja se vodni režim i klima koja postaje blaža. Sve te promjene posljedice su — pored uklanjanja koza — i drugih činilaca: manjeg pritiska na drvni fond zbog uvođenja elektrike, plina i tekućih goriva u domaćinstvima, sve manjeg palenja kreča pomoću drva, zbog migracije stanovništva u gradove. Ali kod nas u SR Hrvatskoj na obalnom području, glavni je činilac uklanjanje koza.
Evo što je PREDSJEDNIK TITO na tu temu rekao u Trebinju još 3. 10. 1954. godine:
»Ja moram da kažem da sam sretan što ste uništili koze, jer sada vidim da se vaša brda zelene. Ja bih želio da to učine svuda gdje još nisu učinili. Naš će čovjek osjetiti za 10 godina što je značila koza za njega, a što za šumu. Potrebno je gajiti ovce jer one daju i mlijeko i vunu. Gajite ovce, one neće uništiti šumu. A vi znate da šuma i klimu popravlja. Kada ova brda budu šumom obrasla, onda tu nećete imati onako suhu klimu, kao što je imate preko ljeta, onakvu nesnosnu vrućinu. Klima će se mijenjati, a time će se dobiti više mogućnosti za intenzivniju obradu zemljišta koje ovdje imate.«
Poznata je činjenica da zemlje Mediterana imaju vrlo degradirana tla zbog stoljetnog negativnog antropološkog djelovanja, a prvenstveno zbog prekomjernog pašarenja. Među svim vrstama stoke najštetnija je koza, jer ona radije brsti nego pase, pa na taj način uništava šumski pokrov. Upravo zbog toga je svim tim zemljama kao pozitivan primjer istaknuta Jugostavija. Tako na primjer na konferenciji UNESCO »Čovjek i biosfera« održanoj 1975. godine u Potenzi obrađivan je problem koza u mnogim referatima. Istovremeno, i ne znamo po koji put, odano je priznanje Jugoslaviji koja je jedina u prostoru Mediterana pred 20 i više godina riješila taj problem najefikasnije i na jedino mogući način — zakonskom zabranom držanja koza na slobodnoj ispaši.
