PRVE BRAČNE NOĆI STANA MU JE REKLA DA VOLI PETRA: A onda je Milovan uradio nešto što se i danas prepričava!

Donosimo vam priču o pravom vitezu, čovjeku koji je bio običan po svemu, samo se razlikovao po hrabrosti.

Poznati pisac i srpski pjesnik Nedeljko Popadić zabilježio je jednu priču o časti, poštenju i viteštvu.

Navikli smo da uz riječ “Vitez” stoje redovi ispisani o hrabrosti i junaštvu, ali Milovan, kako se zove jedan od junaka priče o čovjeku velikog srca, razumijevanja koji je bio daleko ispred svog vremena, a čini se, i danas je takvih ljudi kao što je on bio. Kako je napisao Popović, sve se navodno dogodilo u mjestu u okolini Plava u Crnoj Gori.

Priču vam prenosimo u cjelosti.

“Bila jednom jedna Stana. Bio jednom jedan Petar. Bilo je to prije sto godina. Ali Stanu nisu namijenili Petru. Namijenili su je njeni drugom. Milovan se zvao. I dođe dan da se Stana uda za Milovana. Puče puška. Natoči se vino. Zapevaše svatovi, pojedoše, popiše i pade noć. Ona prva, bračna, najljepša.

Milovan se skinuo i legao. Legao je i čeka Stanu koja još uvijek sjedi na stolici.

-Ko je ovo sine? – pitala je majka Petra, gledajući u lepu Stanu, pokislu, nenaspavanu, zbunjenu i srećnu.

-Sjedite… – rekao je Petar zaprepašćenim roditeljima i polako ispričao sve. Svi su ćutali. Majka je kršila ruke. Na kraju prozbori:

-Taj čovjek, taj Milovan, on nije čovjek. On je vitez, sine moj.

-Jeste, majko.

-E sada i ti budi.

-Kako, majko? – upita srećni Petar.

-Imam li ja tri kćeri? Imaš li ti tri sestre? Hajd ponovo na konja, sine moj. Grijeh je da takav vitez ostane bez žene. Idi i dovedi ga. Nek bira koju će.

Nakon dva sata, dva čovjeka, od kojih jedan vitez bJeše, jahala su po suncu koje je granulo iznenada. Tako je Milovan izabrao lijepu Božicu i odveo je u dom, u kom je još uvijek mirisala posteljina, neizgužvana i čista. I jedni i drugi su živjeli sretno, do kraja života.

Ovu priču mi je pričao moj brat (treće koleno) Boro Bošković iz Tivta. Događaj se zbio u jednom selu kod Plava, na sjeveru Crne Gore, odakle je Borov i moj pradeda. A vi, koji u ljubav ne vjerujete, znajte da ipak postoji. Lutaju ovim svijetom unuci i unuke junaka ove priče i možda traže vas.”

Izvor:novi.ba

Related Posts

Prije 5 godine roditelji su mi zauvijek napustili ovaj svijet

roditelji su mi zauvijek napustili ovaj svijet kad su se vraćali sa slave. Tata nikada nije pio , nije bio kriv, ali … . Sestra i ja ostali smo sami…

Read more

“Živim sa mamom, tata i ne znam ko mi je”

tata i ne znam ko mi je i mama i ja baš teško živimo. Mama je nastavnica geografije, ali nikada nije radila u školi, jednostavno nema poznanstva i nikada nije…

Read more

U kojoj čaši ima najviše vode? Samo ljudi s najvišim IQ daju tačan odgovor za 12 sekundi

vidjećete četiri čaše, od kojih svaka sadrži različite predmete – makaze, spajalicu, gumicu i sat. Iako nivoi vode izgledaju prilično slično, ključ je u tome da otkrijete koja čaša zapravo…

Read more

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *