Popularni zabavni sajt Bright Side na Facebooku povremeno objavljuje mozgalice koje na prvi pogled djeluju vrlo jednostavno, ali redovno se ispostavi da je mnogima poštovanje redoslijeda računskih operacija prezahtevan poduhvat.
Takva je i ova jednačina koju mnogi nisu uspjeli da riješe.
[facebook]
https://facebook.com/Sangeet1061/photos/a.678743278820229/4675290179165499
[/facebook]
Ispod mozgalice koju su objavili prije nekoliko godina i dalje se nižu najrazličitiji odgovori, i iako ima onih koji ostavljaju tačna rješenja, velik broj komentatora negdje se zezne.
Da li ste vi došli do tačnog rješenja?
Bonus:
“Poslije 9 dana braka sa mnom, otišao u komšinice”: Saznalo zašto su sva 3 muža pobjegla od ove žene
Priča Bosanke Seke je bolna i teška, proživjela je pravu golgotu zbog nemogućnosti da postane majka.
U malom selu nedaleko od Srebrenice u Bosni i Hercegovini žive brat i sestra čija je priča ispunjena tugom. Brat ima šestoro djece, dok sestra, nažalost, nije imala priliku da postane majka. Ona izražava svoju bol rekavši kako bi život bio mnogo lakši i sretniji da joj je Bog podario barem jedno dijete.
Seka svoju samoću povezuje sa nemogućnošću da rodi. Kako kaže, udavala se nekoliko puta, ali su joj svi okrenuli leđa kad su shvatili da ne može imati djecu.
Oboje žive na selu i bave se stočarstvom, čuvajući ovce. Iako već ima 70 godina, Seka i dalje obavlja teške fizičke poslove poput obrađivanja njiva i brige o stoci. Ne štedi sebe, iako život na selu donosi mnoge izazove.
Seka izražava svoj stav sa smirenošću, govoreći kako se ne brine za sutrašnji dan i kako joj nije ništa teško dok može raditi i kretati se. Iako živi sa bratom, jedina prostorija koju ima je soba koju joj je on ustupio. Iako nema vlastitu stoku ili zemlju, Seka pomaže bratu u svim poslovima.
“Ja se ne sikiram i nije mi teško. Živim s bratom, dao mi je jednu sobu”, kaže ona.
Seka pronalazi radost u malim stvarima, kao što su berba šampinjona, šljiva ili koprive tokom ljeta, kako bi imala dovoljno hrane i ne ostala gladna.
“Najgore mi je kada čujem ljude sa sela da kukaju kako nemaju, a da neće ništa da rade. Radi i imaćeš, a ne da se žališ okolo drugim ljudima koji se trude”, dodaje ona.
Seka je izgubila supruga tokom devedesetih godina, ali kaže da je najteže podnijela to što nikada nije imala djecu. Smatra da bi imanje barem jednog djeteta bilo neprocjenjivo blago u njenom životu. Njena priča o braku je potresna – kaže da je sa svojim suprugom živjela samo tri mjeseca. Pre toga, već se dva puta udavala, ali je bila odbačena zbog nemogućnosti da rodi, što se ponovilo dva puta u dvije različite porodice. Treći put, kada je napokon našla sreću sa mužem, njihova sreća bila je kratkog daha jer je on ubrzo poginuo.
“Ja sam se prije udavala, ali me oteraju jer nemam djece. Tako je bilo dva puta u dvije porodice, a treći put sam baš lijepo živjela sa suprugom, ali on nije dugo poživio, poginuo je”, priča ona.
Sa svojim prvim mužem, Seka je provela tri godine u Bijeljini. U to vrijeme, ili u tom mentalitetu ljudi na selu, bilo je neprihvatljivo da žena ne rodi dijete nakon tri godine braka. To je dovelo do toga da su je otjerali sa imanja, smatrajući je beskorisnom jer nije doprinijela rađanjem djece. Ova priča je pravi primjer surove društvene norme i pritiska koji su žene poput Seke morale podnijeti u ruralnim zajednicama tog vremena.
Sa prvim mužem je živjela u Bijeljini tri godine. Takva su bila vremena i takav mentalitet tih ljudi sa sela, da je bilo nedopustivo da nakon tri godine žena ne rodi dijete, pa su je otjerali sa imanja, smatrajući je štetočinom koja ne doprinosi.
Drugi put se udala u malo selo nedaleko od Zvornika. Kad su počeli da žive zajedno, njen muž je ubrzo otišao u vojsku, ostavivši je samu. Seka je čekala njegov povratak iz JNA, ali kad se vratio, ostavio ju je i otišao kod komšinice. Njihov brak trajao je samo 9 dana.
Seka tvrdi da su svi njeni muževi “pobjegli” od nje jer nije mogla imati djecu. Za nju je nevažno koliko će dugo živjeti ili hoće li dočekati sutrašnji dan, jer, kako kaže, nema svoju porodicu i nema djecu koja bi joj donijela sreću.
“Kad smo počeli da živimo zajedno, ubrzo je otišao u vojsku, ja ostala sama. Čekala sam ga da se vrati iz JNA, a kad je došao, ostavio me i prešao kod komšinice. Živjeli smo zajedno samo 9 dana”, kaže ona.
Sekina priča je slika bolne stvarnosti koju mnogi ljudi doživljavaju, suočeni s izazovima vezanim uz plodnost i društvenim pritiscima koji proizlaze iz toga. Seka je izgubila ne samo svoje brakove, već i osjećaj smisla i radosti koji mnogi pronalaze u porodičnom životu.
