Prema narodnim vjerovanjima, današnji dan označava početak perioda kada “udara” prvo džemre, zračna struja koja dovodi do postepenog zatopljenja i najavljuje dolazak proljeća. Džemre, ili džemra, je riječ iz turskog jezika koja označava talas, a vjeruje se da taj talas “udara” tri puta, s posebnim značenjem za svaku fazu.
Prvo džemre javlja se 19. februara, kada “udara” u zrak, što izaziva značajan porast temperature zraka. To je trenutak kada se osjeća prvo zagrijavanje, a zrak postepeno postaje topliji. U narodnom vjerovanju, ovo je početak promjena u prirodi, kad dani postaju duži, a zima počinje polako ustupati mjesto proljeću. Smatra se da je to znak da se priroda budi iz zimskog sna.
Drugo džemre “udara” u vodu 26. februara, simbolizirajući početak otapanja snijega i prelazak zime u fazu kišnog perioda. Ovaj trenutak označava promjene u vlažnosti i vremenskim uvjetima, jer snijeg počinje topiti, a zemlja se priprema za proljetne kiše.
Treće džemre, koje “udara” u zemlju 5. marta, završava ovaj prirodni ciklus. Tada se, prema vjerovanjima, zemlja počinje zagrijavati, a tlo se priprema za rast biljaka i cvjetanje prvih proljetnih cvjetova. Ovo je znak da priroda dolazi do punog buđenja, a hladni dani zime dolaze do svog kraja.
Sva tri džemreta događaju se tokom hamsina, drugog perioda zime koji traje 50 dana, od 31. januara do 21. marta. Hamsin je poznat kao vrijeme kada se izmjenjuju oštre zimske hladnoće i iznenadna otopljenja, pa je ovo razdoblje pomalo nepredvidivo. Svako džemre traje sedam dana, jer se vjeruje da im je upravo toliko vremena potrebno da “probude prirodu” i pripreme je za dolazak proljeća. Tih sedam dana je vrijeme kada se priroda u tišini budi, a nakon tog perioda trebale bi početi cvjetati prve proljetnice, poput visibaba i ljiljana, što simbolizira prelaz iz zime u proljeće.
Narodna vjerovanja i običaji povezani s udaranjem džemra i hamsinom duboko su ukorijenjeni u kulturi, jer ljudi su oduvijek pratili prirodne cikluse kako bi predvidjeli vremenske promjene i bolje razumjeli ritam prirode. Ova vjerovanja i danas žive u narodnoj tradiciji, a sve ove faze promjena u prirodi doživljavaju se kao znakove buđenja, obnove i nade.
(Novi.ba)
