U današnjem članku smo odlučili podijelit članak o zaboravljenom pjevaču Bekiju Bekiću koji iza sebe ima velike hitove koji su vremenom zaboravljeni. On nam je jedne prilike otvorio dušu i ispričao svoj život i način na koji je živio. Pokušajte kroz današnju priču ovog slavnog pjevača oživit njjegove hitove….
Iako je odrastao u financijski siromašnoj obitelji sa 17 braće i sestara, započeo je karijeru konobara i naposljetku je otkrio da vodi izvanredan život iz bajke. Beki Bekić, poznati folk pjevač izvornog imena Behljuj Behljuji, dosljedno je otvoreno izražavao svoje albansko podrijetlo i porijeklo. Cijenjen je kao osoba od integriteta koja često prepričava priče o svom teškom odrastanju u svom rodnom gradu Gusinju, koji se nalazi u Crnoj Gori.
Odgojeni u imućnoj obitelji, pjevačevi roditelji imali su 12 biološke djece, a udomili su i šestero siročadi. Zbog toga je bio primoran početi raditi u ranoj mladosti, još dok je bio u osnovnoj školi, kako bi pomagao u brizi za cijelo kućanstvo. Beki je ispričao priču o svom ostarjelom ocu koji više nije u stanju brinuti se za njihovu veliku obitelj. U početku je pomoć i hranu osiguravao najstariji brat koji živi u Njemačkoj. Međutim, kako je počeo osnivati vlastitu obitelj, bilo je za očekivati da će imati dodatne odgovornosti.
Naknadno je Beki preuzeo inicijativu. Svakom zadatku pristupao je hrabro, predajući se bespoštednom radu. Bilo da se radilo o istovaru kamiona ili obavljanju drugih poslova, Beki je ispunjavao sve potrebne obveze. Poslijepodne je pohađao školu, zarađujući skroman prihod kako bi obitelj imala dovoljno hrane. Iako je Folker odrastao u velikoj obitelji sa 17 braće i sestara, nije izrazio nezadovoljstvo svojim odgojem. Pjevačica je potvrdila da su ljubav, prijateljstvo i cijenjenje života opstali tijekom svih godina.
Istaknuo je važnost podsjećanja na njihovu povijest, korijene i put koji ih je doveo do današnjeg položaja. Iako bi mnogi mogli biti začuđeni ranim početkom fizičkog rada i kasnijom novčanom zaradom, on pouzdano tvrdi da mu to iskustvo nije predstavljalo nikakvu poteškoću. Beki je samouvjereno tvrdio da mu je odrastanje kućanske poslove učinilo jednostavnim.
Budući da je od malih nogu pomagao i majci i ocu, impresionirao je svoju ženu svojom vještinom u kućanskim poslovima. Svoje sposobnosti pripisuje brižljivom vođenju svoje majke, naglašavajući važnost samodostatnosti u čišćenju, kuhanju i održavanju reda kada drugi nisu prisutni. Čak i sada, on organizira svoju garderobu s razinom preciznosti koja je slična vojnoj disciplini, osiguravajući da je svaki predmet na odgovarajućem mjestu. Štoviše, Beki je samouvjereno tvrdio da poznaje niz zanimanja, tvrdeći da nijedan zadatak nije izvan njegovog iskustva.
Tijekom školovanja u osnovnoj i srednjoj školi sudjelovao sam u raznim mogućnostima zapošljavanja, uključujući i rad u građevinarstvu. Jedan od najtežih poslova koje sam prihvatio bio je utovar pijeska i šljunka iz rijeke, posebno iz Grnčara. S otprilike 14-15 godina postavio sam osobni rekord uspjevši sam u jednom danu ispuniti sedam FAP-ova. Na moje iznenađenje, otkrio sam da je zadatak relativno lak zbog moje mladosti, brzine i obilja energije. S lakoćom sam upravljao kolicima, prevozio cigle, pa čak i pružao zabavu svojim pjevanjem, što su drugi cijenili dok sam radio.
Tijekom tog razdoblja, moj dnevni režim uključivao je ustajanje u 4 do 5 ujutro kako bih samostalno vježbao karate, koristeći fotografije i filmove kao referentne materijale. Svoju sam kondiciju dosljedno održavao redovitim trčanjem. Iako sam ujutro išla u školu, a popodne radila, ili obrnuto, ipak sam uspijevala pronaći vrijeme za večernje druženje s prijateljima. Moji primarni ciljevi bili su završiti školovanje, osnovati obitelj, osigurati posao i pomoći svojim susjedima.
Uglavnom sam se koncentrirala na svoje sestre, jer sam vjerovala da će muškarci upravljati njihovim putevima, dok su izgledi za žene ostali dvosmisleni. Beki je napomenuo da njegovi roditelji nisu odobravali njegovo bavljenje glazbom. Slično tome, moji su se roditelji protivili mojoj težnji za glazbenom karijerom, izražavajući skepticizam u pogledu vrijednosti i umjetničke forme i profesije glazbenika.
Jasno se sjećam prilike kada smo moj brat i ja istraživali glazbu u našem domu; svirao je harmoniku dok sam ja pjevao. Međutim, naše bavljenje glazbom nije se svidjelo mojoj majci. Bekić se osvrnuo na svoj put, rekavši: “Odmah nas je izvela van i odlomila granu sa smederevskog stabla, izražavajući svoju težnju da se koncentriramo na to da završimo svoje obrazovanje i postanemo ugledni pojedinci. Međutim, sve se promijenilo kada je moja majka promatrala moje prvo pojavljivanje na televiziji.
U tom trenutku je prepoznala autentičnost moje strasti prema glazbi i priznala da to zaslužuje njezinu podršku. Po dolasku u Beograd upisao sam Hotelijerski fakultet s ciljem završetka školovanja. Unatoč tome, okolnosti su nalagale drugačije, što me navelo da potražim posao u nizu restorana i barova kako bih se uzdržavao. Glazba je dosljedno bila sastavni dio mog života, počevši od nježne sedme godine kada sam nastupala kao solistica u školskom zboru tijekom prvog razreda.
Ovo iskustvo označilo je početak mog glazbenog puta koji sam nastavila njegovati baveći se pjevanjem i plesom u okviru kulturno-umjetničkog društva. Dok je moja strast prema glazbi bila neporeciva, moj glavni prioritet i dalje je bio završetak mog obrazovanja. Igrom sudbine svoju buduću suprugu susreo je u jednom baru u kojem je potom započeo karijeru pjevača. Njihov narativ posebno je zadivljujući činjenicom da četiri godine nije bio svjestan njezina statusa česte posjetiteljice njegovih nastupa. Pjevač se prisjetio vremena gradske slave u kojem je na raznim okupljanjima često primjećivao ženu.
Naime, on zadržava živa sjećanja na raspored sjedenja svih ostalih, no ne može se sjetiti gdje je ona sjedila. Možda je sudbina bila što im se putevi ranije nisu ukrstili, dok on razmišlja bi li njihovo prijateljstvo u to vrijeme imalo neki značaj. Moguće je da je to od samog početka bio dio božanskog plana. Ipak, nakon što ju je konačno susreo, odmah je prepoznao da je ona osoba koju želi oženiti.
Proveli su godinu dana uživajući u društvu prije nego što su krenuli na putovanje koje sada traje gotovo 30 godina. Zajedno su odgojili dvije kćeri, a odnedavno su se uživjeli u ulogu bake i djeda. Jedna od njegovih najzadivljujućih karakteristika je njegovo često pokazivanje osmijeha, što je navelo Bekija da otkrije svoju tajnu dosljednog održavanja pozitivnog stava i optimističnog ponašanja. Pronalaženje zadovoljstva u blagoslovima koje je Bog dao od najveće je važnosti.
Slično kao čovjek koji izvlači radost iz obične čaše vode, nema potrebe za raskošnim predmetima kao što je čaša vina da bi se postigla sreća. Ako pojedinac ne može iskusiti užitak u jednostavnosti vode, onda ni najfinije vino neće pružiti istinsko zadovoljstvo. Brojni se pojedinci bore sa svojim osjećajem pripadnosti svijetu i teže oponašanju drugih. Oni vjeruju da ako drugi mogu postići popularnost, i oni mogu postići isto. Usprkos tome, nikada nisam pristao na ovu perspektivu.
Dosljedno sam vjerovao da postoji netko superiorniji od mene, što me je potaknulo da promatram takve pojedince i učim od njih. Bekić je zaključio artikulirajući svoju sklonost pozitivi. Naglasio je važnost koncentriranja na povoljne osobine drugih prilikom susreta s novim pojedincima, odlučno odbijajući negativne komentare. Bekić je ustvrdio da sukobi i neprijateljstva zahtijevaju angažman obje strane, ističući ključnu ulogu međusobnog razumijevanja i važnost izbjegavanja mržnje.<
