U današnjem digitalnom dobu, društvene mreže postale su dio svakodnevice. Gotovo svatko koristi barem jednu platformu kako bi dijelio trenutke iz života, izražavao mišljenja, promovirao svoje interese ili jednostavno pratio druge ljude. Međutim, kao i u svemu, i ovdje postoji granica dobrog ukusa, samopoštovanja i zdrave prosudbe.
Nažalost, sve češće svjedočimo trendu koji sugerira suprotno – žene koje svakodnevno objavljuju provokativne, često se*sualno sugestivne fotografije, poruke ili videe, pokazujući pritom i fizičke atribute i unutarnje nesigurnosti.
Ovdje nije riječ o osudi ženstvenosti, slobodnog izražavanja ili vlastitog tijela – svatko ima pravo upravljati svojim životom kako želi. Međutim, stalno isticanje se*sualnosti, potrebe za potvrdom i „likeovima“, često jasno upućuje na dublje probleme koji nisu ni malo površni. U mnogim slučajevima, to ponašanje otkriva nizak nivo samopoštovanja i određeni nedostatak emocionalne i intelektualne zrelosti.
Kada svaka objava vrišti „Pogledaj me!“
Postoji velika razlika između samopouzdanja i potrebe za validacijom. Samouvjerena žena neće osjetiti potrebu svakodnevno objavljivati fotografije u donjem rublju, bikiniju, s namještenim izrazima lica i pozama koje oponašaju modele s naslovnica.
Ona zna svoju vrijednost i ne oslanja se na tuđe klikove kako bi se osjećala dobro u svojoj koži. S druge strane, žena koja svakodnevno objavljuje takav sadržaj, često traži potvrdu izvana – „jesam li dovoljno lijepa?“, „sviđam li se ljudima?“, „vrijedim li?“.
Ovakvo ponašanje vrlo lako može postati zamka. Naizgled pozitivne reakcije (komplimenti, poruke, veliki broj lajkova) stvaraju kratkotrajan osjećaj važnosti. Međutim, čim pažnja nestane – javlja se osjećaj praznine. I tako se ulazi u začarani krug objavljivanja, filtriranja stvarnosti i stvaranja lažnog identiteta koji se održava isključivo na površini.
Je li to stvarno sloboda ili samo maska?
Zagovornici apsolutne slobode govora često će reći: „Neka žena objavljuje što želi, to je njezin izbor.“ Naravno, u teoriji to zvuči ispravno. No, postavlja se pitanje – donosi li ta osoba taj „izbor“ iz pozicije unutarnje snage, stabilnosti i samosvijesti, ili iz unutarnje praznine, želje da se dopadne drugima i straha da neće biti viđena?
