Postoji mnogo nejasnoća kada je u pitanju korištenje kima i kumina, jer mnogi smatraju da je u pitanju isti začin. Kao rezultat toga stavljaju u hranu kim umjesto kumina, pa se pojavljuju dosta čudni recepti ne baš prijatnog ukusa.
U čemu je razlika?
Razlika je u tome što su u pitanju dva različita začina potpuno različitih ukusa.
Kumin
Kumin (Cuminum cyminum, eng. Cumin) je biljka iz porodice štitarki (Apiaceae) koja vodi porijeklo od Istočnog Mediterana do Indije. Ono što se koristi kao začin je sušeno sjeme ove biljke koje se nalazi u njenom plodu. Koristi se i u cijelom i u mljevenom obliku.
Kumin se koristi još od davnina. Sjeme iskopano na arheološkim nalazištu u Indiji datira još od 2000. godine p.n.e. U starom Egiptu kumin se koristio kao začin i kao konzervans u mumifikaciji. Stari Grci su držali kumin na trpezarijskom stolu na sličan način na koji mi držimo sol i biber, a ta praksa se nastavlja i u Maroku.
Postoji nekoliko vrsta kumina a najpoznatiji su crni i zeleni kumin. U Indiji se kumin kao tradicionalni začin koristi hiljadama godina. Na Sanskritu kumin se naziva Đira (jeera) što znači onaj koji pomaže varenje. Pored problema sa varenjem, Ajurveda (indijska medicina) prepoznaje i druga ljekovita svojstva kumina, odnosno da je blagotvoran kod srčanih oboljenja, otoka, mučnina i hroničnih groznica. Određena istraživanja otkrila su i njegova anti-dijabetična, imunološka, anti-epileptična, anti-tumorna i antibakterijska svojstva. Koristi se kao pomoć i kod gubitka apetita, dijareje, povraćanja, edema i porodiljskih poremećaja.
Sadrzaj se nastavlja na sledecoj stranici ..
