Kada se sedamdesetih godina išlo u inostranstvo, mahom u Njemačku, mnogi su napuštali svoja ognjišta i odlazili trbuhom za kruhom.
Zemlja je prodavana jer nema više ko da je obrađuje i samo bi onako zarastala u korov. Jedan mali primjer je ostao u pozitivnom smislu, kada je Bošnjak 70-ih godina kupio zemlju od čovjeka srpske nacionalnosti a koji je prethodno srušio malu oronulu kuću, prodao zemlju i otišao u inostranstvo.
Priču nam je poslao jedan član naše viber grupe.
“Evo vam jednog mog primjera. Moj dedo koji je inače musliman je kupio zemlju od nekog Srbina, 70 i neke godine, znači prije pedesetak godina. Godinama sam gledao kako dedo ili babo kada oru njivu zaobilaze jednu malu površinu zemlje u sredini njive. Kao malog me to nije zanimalo ali kada sam odrastao, pitao sam ih zašto to rade. Tako sam jedne prilike, dok smo porodično pili kahvu, pitao dedu zašto preskače to parče njive u sredini a dedo se nasmijao pa mi odgovorio. “Vidi sine, mi smo kupili zemlju od čovjeka Srbina, on je tu godinama živio odnosno na tom mjestu koje zaobilazimo imao jednu malu kuću, dok nama nije prodao tu njivu i odselio u inostranstvo. Pošto je kuća bila mala i oronula, on je kuću srušio i prodao svu tu površinu gdje mu je bilo dvorište i kuća, kao njivu. Taj čovjek je na tom mjestu se rodio, krstio, krsnu slavu slavio, tako je to običaj kod njih Srba i ne bi bilo lijepo da to mjesto oremo i obrađujemo. Možda to neko ne gleda, ali ja sam uvijek vodio računa o tome. I ti kad budeš zemlju radio, vodi računa o ovome. i nemoj zaoravati taj mali dio njive”. Meni iskreno ni dan danas nje baš potpuno jasno to, ali eto ja ću slijediti babin i dedin primjer.”
Znate li vi slične primjere?