Šta je SEPSA?
Sepsa je oboljenje koje napada krv i velikom brzinom se širi po organizmu. U 80 % slučajeva ova bolest je uzrokovana bakterijom, a u manjem broju slučajeva i gljivicom. Sepsa nastaje tako što bakterije podru u krv, a zatim oslobađaju toksine i počinju štetno da djeluju na organizam, nakon čega može doći do smrti.
Koji su SIMPTOMI?
Sepsa počinje običnom sepsom, prelazi preko težeg oblika sepse i onda dolazi do septičkog šoka. Znakovi sepse mogu biti različiti, ovisno o organskom sistemu. Ako je riječ primarno o upali pluća, pojavit će se znakovi dispneje, tahipneje, kašlja, bolova u prsima. Ako je riječ o upali bubrega, dominirat će bolovi u slabinama, zimice, tresavice, učestalo mokrenje, može bitno pečenje pri mokrenju. Ako je ipak riječ o intraabdominalnom upalnom procesu (upala žučnjaka, gušterače, potrbušnice, divertikula debelog crijeva), uz opće znakove pojavit će se bolovi u trbuhu, mučnina, povraćanje, zatvor stolice, napuhanost. Ako je ipak riječ o primarno ginekološkoj infekciji, prevladavat će znakovi s te strane (npr. septički abortus, akutni adneksitis). Primarni upalni proces koji uzrokuje sepsu može biti i u krvožilnom sustavu (septički tromboflebitis, endokarditis), živčanom sustavu (gnojni meningitis), kao i u koži i potkožnom tkivu (furunkuli, karbunkuli, flegmone).
NAJČEŠĆE INFEKCIJE
Sepsa može da zahvati skoro sve dijelove tijela počevši od mozga, pluća, pa sve do bubrega, a može da ošteti i sluh. Vrlo je iscrpljujuća i naporna, jer je svuda u krvotoku. Zavisno od primarnog lokaliteta daje i karakteristične simptome. Ako se primarno radi o plućima, doći će do poremećaja u disanju i bolova u prsima. Ako je locirana u bubrezima, dolazi do bolova u slabinama, učestalog mokrenja ili bola prilikom uriniranja. Ako je na nekom organu u stomaku, javljaju se bolovi u trbuhu, mučnina, povraćanje, zatvor, nadutost…
Najčešća mjesta infekcije koja prethodi sepsi su urinarni i respiratorni trakt, kao i trbuh. Infekcije urinarnog trakta češće su kod seksualno aktivnih žena, dok je kod muškaraca ova vrsta infekcije učestalija kod uvećane prostate, jer bakterije lakše stižu iz mokraćne bešike do bubrega, pa se prenose dalje u krvotok. Teška sepsa i septički šok mogu da zahvate i nekoliko organa, što rezultira mješavinom znakova i simptoma.
LIJEČENJE
Osnovni je cilj u liječenju sepse eradikacija upalnog žarišta, bilo samo upotrebom antibiotika ako je riječ o nehirurškoj sepsi (npr. meningitis sa sepsom, pneumonija sa sepsom, pijelonefritis sa sepsom, bez opstrukcije kanalnog sustava i sl.), a ako je riječ o hirurškoj infekciji (npr. empijem koleciste, apsces gušterače, zagnojena pseudocista gušterače, gnojni peritonitis, gnojni salpingitis, empijem pleure itd.), tad je uz antibiotsku terapiju nužan i hirurški zahvat. Izbor antibiotika će ovisiti o pretpostavljenom mjestu infekcije odnosno pretpostavljenom uzročniku (gram-pozitivnom ili gram-negativnom, aerobnom ili anaerobnom), kao i o uvjetima u kojima je nastala infekcija (kod kuće ili u bolničkim uvjetima, kad se očekuje hospitalni rezistentni soj) i stanju bolesnikovih obrambenih mehanizama (imunokompromitirani su bolesnici skloni nastanku infekcija bakterijama koje u pravilu ne izazivaju ili veoma rijetko bolest u imunokompetentnih osoba). Uz hirurški zahvat i antibiotike, u liječenju je sepse bitna i ostala terapija, nadoknada volumena, korekcija elektrolitskog i acido-baznog statusa, oksigenacija, održavanje cirkulacije i ostalih životnih funkcija.
