Oštrim predmetom neko je uklesao u drvena vrata. Većina komšija zamandalila vrata i ne izlazi da ne naiđe na bijesne građane
U zgradi u kojoj živi dječak ubica K. K. juče je vladala mukla tišina. Na trećem spratu, na ulaznim vratima stana porodice izgrebana je poruka: „K., pi*ko, čekamo te!“
Komšije su u šoku i poslije tri dana, ne vjeruju šta je trinaestogodišnjak koga su svi znali kao mirno i povučeno dijete uradio.
– Uvijek je bio lijepo vaspitano dijete, nazivao je svima dobar dan, ljubazno se zahvaljivao čak i kad mu pridržimo vrata lifta. Ne mogu da vjerujem da je ubio svu tu djecu i čuvara – rekao je jedan mlađi muškarac koji nije želio da se predstavi.
– Vidjeli ste na ulaznim vratima zgrade da ne želimo da dajemo nikakve izjave, morate i nas da shvatite, još smo u šoku – nadovezala se sredovječna žena koja je izašla da baci đubre.
– Za oca imamo samo riječi hvale. Uvijek je bio tu za sve nas, da nam pomogne, sasluša nas. Tih, ljubazan čovek, baš kao njegova supruga. Stvarno su bili jedna fina, skromna porodica – ispričala je za Alo! komšinica sa četvrtog sprata, i dodala da je tačno da su imali ženu koja je čuvala djecu.
Ona je poslije kraće pauze jedva izustila da postoji samo jedno objašnjenje za postupak maloljetnog ubice.
– Očigledno, on je psihopata, ali nikad mi neće biti jasno kako to niko nije vidio. Ali kako iko od nas može da zna šta se dešava unutar neke porodice, iza zatvorenih vrata.
Malo je mucao i bio čudan
Djuečaci iz obližnje škole „Sveti Sava“ koji su povremeno igrali fudbal sa Kostom u dvorištu Treće beogradske gimnazije opisali su ga kao pomalo čudnog dječaka.
– Nije mnogo pričao, ne znam da li što ga je mrzio ili što je pomalo mucao. Nekoliko puta se desilo da mu usred igre pozvoni telefon, javi se i bez riječi ode. Za ostalo je bio kul – rekli su dječaci koji su mlađi godinu dana od Koste.
Prema riječima ove žene, mnogi su osudili što je objavljeno gde se dječak nalazi.
– Ćerka mi je rekla da su juče uveče neki klinci bili ispred bolnice u kojoj je on i da su vikali da ga čekaju da izađe. Iskreno, koliko nam je žao ubijene djece i njihovih porodica, žalimo i zbog naših komšija i pakla iz koga se vjerovatno nikad neće izvući – navela je ova žena.
Na petom spratu muk. Najbliži susedi porodice K. odlučili su da se drže podalje od medija. Vrata nam je otvorila samo gospođa iz Pravoslavnog centra, koji je smješten na drugom kraju hodnika, ali ni ona nije željela ništa da kaže.
Jedna od komšinica je i baka Olivera Leskovac Rojnik, čiji unuk ide u školu „Vladislav Ribnikar“. Ona je primila ekipu „Jutarnjeg lista“, zbog tragične smrti Splićanina Mateja Periša, i ispričala im da su fini, skromni ljudi.
– Kostu znam od rođenja. Ma da ga vidite, zgodan je, visok, lijep dječko, pametan, odličan učenik. Natprosječan u svakom pogledu, na svim školskim takmičenjima je pobjeđivao. Igrao je i košarku. Bio je pomalo ćutljiv, ali ni njegovi roditelji nisu ljudi od puno riječi – navela je baka Olga, i dodala da je često pitala njegovog oca šta će mu oružje.
– Pa zar vam nije dosta rata, često sam ga pitala. Ništa nije ukazivalo na to da se može dogoditi ovakva tragedija. Ko je tu sad kriv? Možda otac što ga je vodio tamo u tu streljanu i navukao na to – zapitala se Olivera, i dodala da sumnja da će se porodica ikad više vratiti na ovu adresu.
