Gospođa Zara ljubazno je u kuću primila snahu. Kad je snaha rodila, a bilo je to prije 23 godine, krenule su nevolje u kući. U to je vrijeme radila samo ona, a sin i snaha bili su potpuno bez primanja. Kao da nije dovoljno što ih hrani, od ove majke, svekrve i bake očekivalo se da i kod kuće radi apsolutno sve kućanske poslove. Nije mogla izdržati, pa je ljubav pukla.
Gospođa Zara svjedoči nam kako je ponekad, oprostite na izrazu, noga u guzicu ipak korak naprijed. ”2000. godine rodio mi se prvi unuk. Ni moj sin, a ni snaha tada nisu radili. Ona je svaki dan čekala da dođem s posla, donesem namirnice i kuham. Jednog dana sam je upitala: ‘Do kada tako? Zašto barem ne skuhaš umjesto da cijeli dan ležiš, dok je kuća kao u svinjcu?’ Zalupila mi je vrata pred nosom rekavši da nema vremena jer ima dijete”, povjerila nam se gospođa Zara.
Osjećala je da se snaha osokolila u namjeri da je pretvori u besplatnu kućnu pomoćnicu i banku.
“Ostala sam u šoku. Tu sam doslovce pukla. Taj dan sam čekala sina da se vrati kući i jednostavno im rekla da tako više dalje ne ide. Dala sam im rok da se isele. Kako nisu imali gdje, pronašli su jednu staru kuću koja je bila na prodaju, a mogli su je kupiti na rate”, otkriva nam dalje.
U kući bez vode
Snaha joj je, opisuje, tada rekla da u toj kući nema ni vode. “Bit će, odgovorila sam joj, kad se zaposliš i uvedeš si vodu. Do tada rublje peri na ruke. I moja majka je prala na ruke i živa je”, kaže o lekciji koju im je dala.
No, napominje da im je i tada financijski uskočila, samo da se isele, jer psihicki više nije mogla podnijeti to stanje u kući. Kad ju je sin pitao zašto je to napravila, samo je kratko i jasno rekla da u njezinoj kući nitko koga hrani i oblači njoj neće zatvarati vrata pred nosom.
“Za mene je to bila ona kap koja je prelila čašu. Rekla sam im mogu uzeti sve što im treba i neka izađu. Tako je i bilo. Ispratila sam ih riječima da će tek sada, kad budu živjeli sami, shvatiti koliko košta sve ono šta su imali gratis. Psihički sam već bila na rubu sloma”, doznajemo od gospođe Zare.
Zaposlili se oboje
Kako opisuje, nakon nešto više od pola godina, mladi su doista shvatili da se od zraka ne živi, te su se zaposlili i čak radili suprotne smjene, zbog djeteta. “Sin mi je jednom rekao da je to što sam ih otjerala nešto najbolje što sam mogla napraviti. I da nikada na to nije tako gledao. Mislio je da ih tjeram tek uslijed tipičnog svekrva-snaha odnosa. Srećom, od tog razgovora zatvoreno je jedno ružno poglavlje. Sada je sve onako kako je trebalo biti na početku. Uzajamno poštovanje i sloga”, iskrena je gospođa Zara.
Za kraj poručuje: “Volite sebe, jer dati djetetu sve na svijetu nije dobro za njega. Tako odgajate lijenčinu koja će i dalje živjeti na vašoj grbači, a da se ne pita kako je vama zbog toga. Danas je moj sin jedan sasvim drugi čovjek. Sretna sam i nikad se za svoj postupak nisam pokajala. Da moram, opet bih tako postupila.”
