Zovem se Miloš, iz Trebinja sam, 1991. godište sam. Kao dijete sam mrzio muslimane. Otvoreno vam kažem da je to nešto zbog čega ću se kajati cijeli život ali sreća je u tome što se moja mržnja uglavnom bazirala na pisanje glupih i nepromišljenih komentara po društvenim mrežama, pa moja mržnja nikome nije direktno i lično naškodila.
To su uglavnom bili komentari koji se standardno vrte po fejsu i koji, nažalost, nijesu ništa novo.
Nijesam s roditeljima nikad pričao o tome sve do trenutka smo u nekom neformalnom razgovoru pričali o nekadašnjoj Jugoslaviji i tome kako se nekad živjelo. Ja sam u tom trenutku eksplozivno rekao kako mi Srbi nemamo šta s njima da pričamo i j*** ja to bratstvo i jedinstvo u kom smo mi bili s muslimanima. Rekao sam još neke gadosti od kojih me je sram i da pomislim, kamoli napišem.
Da ne dužim, reče mi mama da sjednem i da moramo ozbiljno da popričamo.
“Sine, čemu ta tolika mržnja? Mi te tako nismo vaspitali i ti to vrlo dobro znaš. A sad ću da ti kažem nešto što ne znaš. Znaš i sam da je bilo komplikacija na porodu ali ne znaš da je babica bila žena muslimanka. Kada si se rodio ona je odradila sve što je mogla da se rodiš kako treba. Nisi zaplakao odmah, pa smo se svi zabrinuli. Kada si počeo da plačeš, ona je pociknula od sreće i rekla “evo našeg momčine, biće živ i zdrav majci svojoj i svima nama 100 godina”. Kada mi te je donijela u naručje, poljubila te je u nogicu i predala meni i tepala ti i pjevala ti neke pjesmice. Ne bi to trebao da zaboraviš.”
Danima sam nakon toga razmišljao, razmišljao i razmišljao. U određenim trenucima sam i zaplakao, što zbog svega što sam prije radio, što zbog ove babice koja je bila tako divna žena. Čak nijesam mogao ni da lijepo spavam od razmišljanja. Počelo je da me progoni sve ono ružno što sam pisao o muslimanima. Žena koja je muslimanka me je prva primila u svoje ruke. Prva mi pjevala pjesmice, prva poljubila…
Nakon dužeg razmišljanja o svemu tome, zakleo sam se da nikada više Miloš neće ništa reći ružno muslimanima, čak i da mene neko od njih uvrijedi.
Raspitivao sam se za nju, ali ništa nijesam saznao osim da je izbjegla. Da li je živa – ne znam. Volio bih da jeste a nešto mi govori da jeste.
