Prije 5 godine roditelji su mi zauvijek napustili ovaj svijet kad su se vraćali sa slave. Tata nikada nije pio , nije bio kriv, ali … :(. Sestra i ja ostali smo sami na ovom svijetu, ona je tad imala 6 godina a ja 18. Idealan život se preko noći pretvorio u pakao.
Od tad me je život tjerao da naglo odrastem psihički, ali i fizički. Radio sam na razne poslove za dnevnice, zarađivao i provodio vrijeme sa svojom princezom, malom sestricom. Brinuo sam se za svoju sestru jer mi je ona sve na svijetu. Nikome nisam dao da je odvede od mene, želio sam da ja lično svoju sestru izvedem na pravi put. Kupao sam je, oblačio, češljao spremao za školicu svaki dan, a njen poljubac na rastanku ispred škole mi je bio snaga da prebrodim sve nedaće u tom danu, snaga i razlog da živim.
5 godina nakon tragedije sa roditeljima, moja sestrica, moja mala slatka princeza danas ima 11 godina i prvi dio osnovnog obrazovanja je završila kao uzoran đak, sve same pohvale.
Hvala ti Bože što sam uspio! ❤ Volio bih da su i roditelji živi, bez obzira na godine fale mi kao prvog dana, fale i mojoj sestri, znam to i nadam se da od nekuda nas prate i da su zadovoljni, sretni i ponosni.
MAMA, TATA, MNOGO NAM NEDOSTAJETE
