Nova godina po julijanskom kalendaru svečano se dočekuje večeras širom Srbije – na trgovima, u restoranima, a mnogi građani će proslaviti u svojim domovima, u krugu porodice. Grad Beograd organizuje svečani doček srpske Nove godine na Trgu Republike, u sklopu manifestacije “Beogradska zima”.
Julijanska Nova godina slavi se 13. na 14. januar po gregorijanskom kalendaru svake godine. Tog datuma pada 1. januar prema julijanskom kalendaru. Iako u Srbiji često nazivamo ovaj praznik srpskom Novom godinom, u različitim dijelovima Evrope poznat je kao julijanska, stara ili pravoslavna Nova godina.
Iako nije zvanični praznik, ovaj datum se obilježava u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Republici Srpskoj, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji i pravoslavnim dijelovima Hrvatske. Proslavljaju ga i pravoslavni vjernici u Rusiji, Bjelorusiji, Ukrajini, Jermeniji, Gruziji, Moldaviji, dok tradicija proslave postoji i u nekim njemačkim kantonima u Švajcarskoj, kao i u određenim dijelovima Škotske.
Kada su Srbi počeli slaviti Novu godinu?
Tačan datum kada su Srbi počeli slaviti julijansku Novu godinu teško je odrediti, ali ovaj praznik je postao važniji nakon Prvog, a naročito nakon Drugog svjetskog rata. Iako nije bio zvanično zabranjen, za vrijeme komunističke vlasti nije bilo organiziranih javnih dočeka, niti dočeka u restoranima i kafanama. Razlike između dva kalendara nastale su reformom julijanskog i uvođenjem gregorijanskog kalendara 1582. godine.
Unatoč dugotrajnom otporu većine pravoslavnih zemalja, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca 1919. godine izjednačila je oba kalendara zakonski, dok Srpska pravoslavna crkva to nije učinila. Danas se srpska Nova godina rado dočekuje na gradskim trgovima i u ugostiteljskim objektima, ali, za razliku od gregorijanske, nije državni praznik ni neradan dan.
Običaji vezani za ovaj praznik
Pravoslavna Nova godina poznata je i kao Mali Božić, a poklapa se s crkvenim praznicima Obrezanje Gospoda Isusa Hrista i krsnom slavom Sveti Vasilije Veliki. Tog dana na trpezi se nalazi glava božićne pečenice, najčešće glava jagnjeta ili praseta, a domaćice priređuju novogodišnju česnicu – “vasilicu”.
Crkva ispraća staru i dočekuje novu godinu na duhovni način, molitvama i bogosluženjima, te blagosilja sve pristojne proslave, podsjećajući da se u mnogim crkvenim domovima obilježava ovaj značajan praznik.
U nekim krajevima Srbije, na ovaj dan spaljuju se ostatci badnjaka, a uz “vasilice”, priređuju se i krofne u koje se, kao i za Božić, stavlja novčić. Također, vjeruje se da je poželjno, uz bogatu trpezu, unijeti neku novu stvar kupljenu na taj dan, kako bi kuća i ukućani tijekom cijele godine imali napredak.
